Gruzija iz ptičarske perspektive

Napisala: Biljana Ječmenica

Na istoku Europe, na granici s Rusijom, Turskom, Armenijom i Azerbajdžanom nalazi se predivna Gruzija koja vas može očarati ugodnim ljudima, dobrom hranom i vinom, predivnim krajolikom te mnoštvom zanimljivih ptica.

Otputovala sam u Gruziju s Dunjom i Borisom ponajprije radi Batumi Raptor Count projekta koji se bavi zaštitom i monitoringom jesenske migracije grabljivica kojih mnoštvo leti prema zimovalištima iz Europe i istočne Azije prema zimovalištima duž uskog grla između Crnog mora i Kavkaza. Savršena prilika za učenje mnogočega o vrstama ptica koje se ne viđaju često u Hrvatskoj i naravno za upoznavanje zanimljivih ljudi. Projekt traje oko dva mjeseca, od sredine kolovoza do sredine listopada, a prebrojava se na dvijema postajama. Jedna je u naselju Sakhalvasho gdje je smještena i većina volontera, dok je druga postaja u Shuamti. S jedne strane je predivan pogled na Crno more, a s druge na obronke Malog Kavkaza.

Nedaleko od kampa nalazi se Batumi, po veličini drugi grad u Gruziji, smješten na samoj obali Crnog mora. Prekrasna šljunčana plaža proteže se u kilometrima i jedna je od poznatijih turističkih destinacija. Osim što je popularno turističko mjesto, jedno je od važnijih luka Gruzije.

Južno od grada nazali se prekrasna Chorokhi delta s raznolikim staništem od suhih i vlažnih travnjaka, močvara te šljunčane morske obale, što pridonosi raznolikosti vrsta toga područja. Tijekom migracije može se vidjeti mnoštvo šljukarica, čigri, pjevica i naravno grabljivica. Ugodno su nas iznenadile vrste poput ćukavice, dugokljune čigre, živičnjaka i velike sultanke.

Nakon dva tjedna prebrojavanja grabljivica zaputili smo se na jezero Paliastomi. Nalazi se uz grad Poti, u nacionalnom parku Kolkheti. Na ušću jezera uživali smo gledajući sivog sokola, riđu muljaču, oštrigara, male čigre, dugokljunog galeba, morskog kulika, ogromna jata bijelih i žutih pastirica…

Proveli smo nekoliko dana u stepskom, južnom dijelu Gruzije gdje smo posjetili špiljski manastir Vardzia, iskopan na obroncima planine Erušeti. Osim u ljepoti Vardzie uživali smo u prizoru stotina hrindih lastavica koje love i odmaraju se oko manastira. Posjetili smo i Vanis Kvabebi, još jedan manastir u blizini. U njemu se moglo uživati u samoći i pjevu brgljeza kamenjara jer nije bio prepun kao Vardzia.

Na putu do Tbilisija pogledali smo planinska jezera Khanchali uz grad Ninotsminda, Saghamo i Paravani, najveće jezero u Gruziji. Nažalost, zbog lošeg vremena nismo mogli u potpunosti uživati u pticama i predivnom krajoliku, ali smo uspjeli promatrati riđeg škanjca u lovu.

Tbilisi je glavni grad Gruzije. Nalazi se u dolini rijeke Kure (Mtkvari) i okružen je gorama. Predivan, neobičan, s vrlo dragim ljudima pruža lijepo mjesto za odmor. Najzanimljiviji je stari dio grada sa šarenim ciglenim kućama, uskim ulicama i drvenim balkonima. Po cijelom gradu uživali smo u pogledu na prekrasne plavokrile grlicame, dok smo vodenkosa  promatrali u ogromnom botaničkom vrtu.

Prije povratka u Hrvatsku još smo posjetili Nacionalni park Borjomi-Kharagauli. Nalazi se na Malom Kavkazu i obilježavaju ga šume, travnjaci, mineralna voda vulkanskog porijekla te kulturnna baština. Nažalost, nismo se mogli dugo zadržati kako bismo otkrili sve čari parka, ali svakako to planiramo u sljedećem posjetu Gruziji.

---

Ovaj članak objavljen je u 2. broju Pogleda u divljinu, godišnjeg časopisa Udruge Biom. Cijelo izdanje dostupno je za preuzimanje na poveznici.