I rode ubijaju, zar ne?

Napisale: Sanja Jelić Županić i Mirjana Miščević

 Zbunjeni, pa onda vrlo zabrinuti. Tako smo se osjećali kada smo početkom travnja ove godine u FB grupi Malena i Klepetan svakoga dana iščekivali 18 sati, kad će se očitati novi signali Lete i Tesle, bijelih roda iz Hrvatske opremljenih GPS uređajima za praćenje. 

Pratili smo ih cijele zime po Africi, tražili fotografije lokacija na kojima su se zadržavali, a onda uzbuđeno pratili njihov brz povratak u Hrvatsku. Na svom preletu iznad Libanona Teslin signal se zadržao u mjestu Bzal, na sjeveru Libanona, na ravnom krovu jedne kuće bez ijednog stabla u blizini. Locirali smo je Google Earth-om i pratili kako se svakodnevno  pomiče u radijusu od svega nekoliko metara, što je bilo vrlo neobično. Znajući informacije o krivolovu na ptice u toj državi i snimke gotovo rafalne paljbe na jata bijelih roda u niskom letu, tjeskoba je postala toliko velika da smo morali djelovati. Obratili smo se libanonskoj udruzi Lebanese Bird Conservation Coalition (LBCC), povezanoj s BirdLife-ovim partnerom Society for the protection of nature in Lebanon (SPNL) i zamolili da provjere zašto Tesla ne nastavlja svoj put. Udruga LBCC obratila se lokalnoj vlasti i policiji, ali bilo je prekasno. Ranjeni Tesla je na adresi koju smo im poslali doista bio zatočen a nešto prije dolaska policije je i ubijen. Nismo ga, nažalost, uspjeli spasiti.

Iako je Leta u jednom letu preletjela državu za koju smo tih dana saznali da je crna točka na migraciji ptica, radi ostalih roda i svih selica, iako smo tek amateri i entuzijasti, odlučili smo da moramo djelovati. Tako je nastala Facebook grupa SOS Tesla – Save White Storks.

Već nakon nekoliko dana, 15. travnja, pokrenuli smo on-line peticiju „Make the sky over Lebanon safe for storks and other migrating birds“, upućenu libanonskom predsjedniku i ministru zaštite okoliša. Prenijele su je sve bitne organizacije i udruge koje se bave zaštitom ptica, primjerice BirdLife, Committee against Bird Slaughter, pa i sam Park prirode Lonjsko polje u kojem su Leta i Tesla uhvaćeni kako bi im bili postavljeni GPS uređaji. Naše „Klepetanovo pismo“, kojim smo pokušali probuditi osjećaje i apelirati na savjest, članice LBCC-a uručile su na jednom sastanku gospođi Claudine Aoun Roukoz, kćeri i osobnoj savjetnici libanonskog predsjednika.

Odnos se prema pticama u Libanonu proljetos i ljetos počeo ubrzano stubokom mijenjati. Libanonski predsjednik je pozivao na „mirovni sporazum“ s pticama, a njegova savjetnica objavila je dramatičan apel Libanoncima da prestanu ubijati ptice. S nadom smo, stoga, dočekali najavu da će se u Libanonu ove jeseni, prvi put nakon trinaest godina, početi primjenjivati Zakon o lovu kojim bi se krivolov konačno trebao spriječiti. I dalje povremeno pišemo apele koje prenose libanonski mediji i udruge budući da iz Libanona i dalje stižu vijesti o masovnim ubijanjima selica, ali i o kažnjavanju počinitelja. Zabrinuti očekujemo proljeće jer su sve rode praćene prethodnog proljeća, za razliku od zadnjih dviju jesenskih migracija, pri povratku u Europu imale koridor cijelim teritorijem te države.

Naša internetska grupa, osim pisanja apela u Libanon, ali i institucijama u Hrvatskoj, prati grupe i stranice vezane uz zaštitu ptica, svakodnevno kretanje roda opremljenih GPS uređajima iz nekoliko država, a od ove jeseni i orla zmijara Paška kojega je BIOM opremio odašiljačem. Tijekom ovih mjeseci naša je grupa narasla na 252 člana. Nama amaterima i entuzijastima koji smo je pokrenuli, pridružili su se i profesionalci, ornitolozi, biolozi, ekolozi, aktivisti, zaštitari, fotografi pa i inspektor zaštite prirode. Iako smo i dalje većinom iz Hrvatske, okupljamo sve više i ljude iz drugih država, od Poljske, Mađarske, Italije, Turske, Libanona do Egipta.

Ovaj članak objavljen je u 2. broju Pogleda u divljinu, godišnjeg časopisa Udruge Biom. Cijelo izdanje dostupno je za preuzimanje na poveznici.