Intervju: Željko Vuković

O problematici krivolova razgovarali smo s g. Željkom Vukovićem, glavnim inspektorom zaštite prirode u Ministarstvo zaštite okoliša i energetike

 

Nedavno ste postali glavni inspektor zaštite prirode u Hrvatskoj, kako ste se uopće počeli baviti suzbijanjem krivolova?

Oduvijek sam volio divlje životinje i želio postati ornitolog jer su mi ptice strast. Kako mi obitelj nije mogla financirati školovanje u Zagrebu, upisao sam Poljoprivredni fakultet u Osijeku. Nakon završetka Domovinskog rata, u kojem sam sudjelovao kao dragovoljac, zaposlio sam se u Ministarstvu unutarnjih poslova. 2001. mi se ukazala prilika da prijeđem u Inspekciju zaštite prirode na posao koji danas radim. Prethodna znanja iskoristio sam kako bih otkrivao slučajeve krivolova na terenu, prvo na području Vukovarsko-srijemske, a potom i u drugim županijama, jer sam bio jedini inspektor za zaštitu prirode u istočnoj Hrvatskoj. Nakon što je nekoliko takvih uspješnih akcija bilo medijski popraćeno, dojave su počele dolaziti od ljudi diljem Hrvatske i izlazio sam na gotovo sve dojave, uglavnom noću. Tako sam se specijalizirao za rješavanje slučajeva krivolova, prvenstveno krivolova na ptice. U tome se prilično dobro snalazim vjerojatno jer imam dobar vojno-policijski background.

Oduvijek sam volio divlje životinje i želio postati ornitolog jer su mi ptice strast

Koji su po Vama najveći problemi krivolova u Hrvatskoj?

Veliki je problem što gotovo na svim našim slatkovodnim šaranskim ribnjacima, gdje je dopušten lov na određenu pernatu divljač (divlje patke i crne liske), kao kolateralne žrtve stradavaju brojne strogo zaštićene vrste ptica, posebno patka njorka. Ti ribnjaci proglašeni su Ekološkom mrežom upravo zbog iznimne važnosti za očuvanje tih strogo zaštićenih vrsta ptica. Osim toga, zabrinjava krivorivolov koji egzistira na našim najvećim rijekama, prvenstveno Dunavu, Savi i Dravi, što znači i unutar naših najvrednijih zaštićenih područja – Parkova prirode Kopački rit i Lonjsko Polje. Radi se o najvećim prirodnim mrjestilištima slatkovodne ihtiofaune ovog dijela Europe i zbog toga je potrebna što bolja zaštita naših najvrjednijih ihtioresursa. Ne možemo zaobići ni krivolov na ptice pjevice, koji je još i danas raširen u cijeloj Hrvatskoj. Najugroženiji je češljugar zbog pjeva i izgleda, a krivolovci ga hvataju mrežama, klopkama ili na ljepilo. U konačnici, sokolarstvo koje postaje sve popularnije pa ljudi nerijetko za mladim pticama posežu u njihova gnijezda, a sve kako bi ih pripitomili, izdresirali i s njima lovili druge ptice. Krivolovcima su u tom smislu zanimljivi sivi sokolovi, jastrebovi i orlovi.

Koje ostale vrste najčešće stradavaju?

Zasigurno vuk i ris, o čemu nema puno informacija, ali činjenica je i to nam potvrđuju izvori s terena, da su ove naše dvije velike zvijeri konstantno na nišanu lovaca i krivolovaca.

Što krivolovce motivira da krše zakon?

Više je motiva, no osnovni je svakako trofej (npr. što je životinja rjeđa, trofej je vrjedniji ili ukoliko su joj određeni dijelovi tijela veći/trofejno vrjedniji – ona je i poželjnija za lov). Sljedeći motiv svakako je krivolov radi eliminiranja „konkurencije“ u lovištu jer predatori poput vuka i risa za lovce predstavljaju štetočine koje su im konkurencija koja u njihovim lovištima ubija plijen koji pripada isključivo lovcima (srneću i jelensku divljač, fazane i sl.). Postoji i tzv. komercijalni motiv – ubijanje npr. vukova zbog sprječavanja šteta na stoci (uglavnom ovcama) i krivoribolov čiji se ulov onda prodaje. Krivolovce na ptice pjevice pak motivira isključivo potražnja hobista koji te ptice drže zbog njihove pjesme i izgleda.

Možete li nam opisati kako izgleda jedna Vaša akcija?

Teško je opisati kako izgleda jedna akcija jer je svaka različita u taktičkom smislu i cilj prema kojem postupam kao inspektor je različit. Ponekad je to hvatanje krivolovaca u prirodi, što je isključivo po noći, drugi put je to otkrivanje ilegalnih uzgajivača i trgovaca zaštićenih životinja, zatim postupanje na granici prema krijumčarima životinja, itd.. Uglavnom, posao je vrlo dinamičan i zahtjevan.

Na koju ste akciju najviše ponosni?

Na svaku sam akciju ponosan. Kad akcija završi, osjećam se umorno, često neispavano, ali izuzetno zadovoljno. To je rezultat kojem permanentno težim i koji je primarni cilj mog posla.

Ima li neka koja nije uspjela kako ste htjeli?

Dvije od možda 202 u gotovo 18 godina. U jednoj smo namjeravali zaplijeniti veliki broj zaštićenih egzotičnih životinja, no onda je akcija morala biti prekinuta zbog izvanrednih okolnosti. Druga je kada sam cijelu noć proveo u zasjedi čekajući krivolovce na prepelice, no nisu se pojavili.

Jeste li uhvatili nekog poznatog?

Da, prije nekoliko godina smo u krivolovu na prepelice kod Vinkovaca uhvatili talijanskog kardiokirurga koji je imao graviranu pušku u vrijednosti oko 25.000 eura. Bilo je tu još zanimljivih osoba, ali ovaj mi je ostao u sjećanju.

Što Vas motivira za rad?  

Teško je to reći jer jednostavno volim ovaj posao. Često su oni koji su upleteni u protuzakonite radnje dobro umreženi, no ja im jednostavno želim pokazati da me to nimalo ne dotiče jer je zakon na mojoj strani.

 

Bez sustavnog i cjelovitoga pristupa, nekoliko inspektora ne može stati na kraj krivolovu. Međutim, u prisnijoj suradnji s nevladinim organizacijama može doći do zapaženijih rezultata i tome se nadam

 

Koji su Vaši planovi za suzbijanje krivolova u budućnosti?

Bez sustavnog i cjelovitoga pristupa toj problematici, nekoliko inspektora tome ne može stati na kraj. Međutim, mislim da bi u prisnijoj suradnji s nevladinim organizacijama u budućnosti moglo doći do zapaženijih rezultata i tome se nadam. U sustavu zaštite u zaštićenim područjima nedostaje i čuvara prirode koji su zaduženi za neposredni nadzor velikih područja, a koji bi to na kvalitetan način nadzirali.

Kako običan građanin može doprinijeti suzbijanju krivolova?

Javiti Službi 112 ili izravno Inspekciji zaštite prirode. Po meni je to najsigurniji i najefikasniji način.

---

Ovaj članak objavljen je u 3. broju Pogleda u divljinu, godišnjeg časopisa Udruge Biom.