Kako sam naučila prepoznavati ptice

Napisala: Maja Sorić

Na internetu sam vidjela oglas Udruge BIOM i prijavila se na Trening prepoznavanja ptica (BirdID). Ondje sam upoznala Ivu i Bilju. S grupom ljudi ražličitih profesija, što jako doprinosi kvaliteti opažanja, i krenula sam u prirodu, na različita staništa. Nevjerojatno je kako u bližoj okolici Zagreba postoje mjesta  s toliko različitih vrsta ptica! Iva i Bilja su nam uvijek bile na raspolaganju. Nesebično su odgovarale na pitanja i upozoravale na uočavanje detalja. Bile su uvijek spremne na: “Hej, hej, tu čujem nešto!…Dođi!” Onda bismo osluškivali svi zajedno i trudili se zapamtiti neku prepoznatljivu sekvencu.  Nakon predivnih terena Mlake, Risnjaka, Blata, Maksimira, Lonjskog polja, Odre, Bundeka, Jaruna, Učke i dr., nove viđene vrste ptica mnogo se lakše pamte. I pamte se  osjećaji izazvani spoznajom da si nešto novo naučio.  Nezaboravni su, primjerice, prizori sa  Lonjskog polja – kolonija svih vrsta čaplji, posebno čaplja govedarica, kolonija gakova i veliko jato piljaka. Nadalje, kulik sljepćić u kanalu kod Blata ili planinska sjenica s Risnjaka! Prekrasno! Nova iskustva s terena  utvrđena su na  predavanjima u uredu, gdje je uvijek bila ugodna domaća atmosfera. I tako sada razlikujem drozdove, sjenice, strnadice, sove, patke, grabljivice …

I jako mi je stalo do toga da neometano uživaju u prirodi. Boravci na otvorenom su od sada puno bogatiji, jer bilježim, fotografiram i prenosim svoju strast na druge. Treba puno zajedničke snage za podizanje ljudske svijesti i senzibiliziranja na životinje, stoga nastojim što više sudjelovati u akcijama BIOM-a.

Ovaj članak objavljen je u 2. broju Pogleda u divljinu, godišnjeg časopisa Udruge Biom. Cijelo izdanje dostupno je za preuzimanje na poveznici.