Maciej Szymański – ljubitelj ptica i prirode

razgovarali: Petra Čulig i Vedran Lucić

Ovoga nas je ljeta posetio fotograf Maciej Szymański, iskusan poznavatelj ptica i dugogodišnji prijatelj BIOM-a. Prije nego je napustio svoju dužnost poljskog veleposlanika u Hrvatskoj, odvojio je dio vremena za razgovor s nama. Teme su našega razgovora bile promatranje ptica, turizam i zaštita prirode.

Koliku ulogu imaju ptice odnosno promatranje i fotografiranje ptica u Vašem svakodnevnom životu?

Ptice su mi jedna od važnijih stvari u životu. Prvo mjesto pripada obitelji iako posao zaokuplja većinu mog vremena. Svo ostalo vrijeme posvećeno je pticama i mojim psima. Svoje slobodno vrijeme najčešće provodim na terenu fotografirajući ptice ili za računalom obrađujući fotografije. Nakon uspješnog terenskog izlaska moram pregledati i nekoliko tisuća fotografija od kojih većinu treba izbaciti, što je ponekad strašno dosadno, ali uglavnom uživam u tom hobiju.

Kako ste se i kada uopće zainteresirali za ptice?

Sve živo me zanimalo još dok sam bio dijete. Kasnije sam kupovao svakakve knjige o prirodi. U jednom trenutku žena me natjerala da se opredijelim za samo jednu skupinu životinja jer je strop prijetio urušavanjem zbog silnih polica knjiga. Najprije sam se odlučio za kukce i entuzijastično počeo učiti latinske nazive, no moj je entuzijazam nestao kada sam shvatio na koji način se određuju vrste kukaca. Nimalo mi se nije sviđalo što se u velikom broju slučajeva životinja mora ubiti, čak možda i zaštićena. Tada sam se počeo baviti pticama. Za početak, manje ih je. Neke je teže odrediti, ali lakše je s njima nego s kukcima.

Kada ste se počeli baviti fotografijom ptica?

Prije desetak godina, kada sam kupio svoj prvi digitalni fotoaparat, iako sam i ranije imao teleobjektiv koji je neophodan za fotografiranje ptica. Međutim, kod analognih uređaja imate samo 36 snimki koje brzo potrošite, a s pticama nije tako jednostavno surađivati. Kada razmislite o vremenu prije digitalne fotografije, fotografi su se trebali unaprijed jako dobro pripremiti da uhvate pticu. Neke ptice bilo je nemoguće fotografirati, primjerice, ako su u letu.

Obišli ste više dijelova Hrvatske nego prosječan biolog, a kamoli tek običan građanin ove zemlje. Koja su Vaša najdraža mjesta za promatranje i fotografiranje ptica u Hrvatskoj?

Postoje mnoga mjesta koja volim obilaziti, ali najčešće sam na Blatu kod Zagreba i na zagrebačkom smetlištu. Često idem i na Vransko jezero te Pag. Od južnijih destinacija volim otići do Pokrovnika u zaleđu Šibenika gdje se mogu naći stepske, više mediteranske vrste, a među brojnim vrstama ističu se velika i kratkoprsta ševa.

Jedan je od Vaših zadataka kao veleposlanika promoviranje gospodarske suradnje i projekata čiji je utjecaj na prirodu potencijalno štetan. Kako pomirite ljubitelja prirode i veleposlanika u sebi?

Srećom, zajedno smo u Europskoj uniji, koja pazi da previše ne naštetimo prirodi dok planiramo neku izgradnju. Kada vidim nešto takvo nešto, ptičarsko mi srce krvari. I u Poljskoj, kada vidim da je asfaltiran neki put uz koji sam vidio čuda ptica, sve ravno pokošeno i nema ničega, bude mi žao.

Nedavno, za vrijeme vašeg boravka u Hrvatskoj započela je i sječa u šumi Białowieża. Mnogobrojne udruge i poljski zaštitari prirode prozvali su poljsku vladu zbog tog čina. Kako Vi komentirate tu situaciju?

Mislim da situacija nije završena. Sječa je tek počela, ali mislim da će biti zaustavljena. Moraju se dogovoriti svi stručnjaci. Među njima je i dio biologa koji podržavaju da se na taj način iskorijeni potkornjak. No, većina ljudi zbog toga protestira. Vidjet ćemo.

Jeste li se, službeno ili neslužbeno, susretali s ministrima zaštite prirode i okoliša?

Jesam, nekoliko puta. Najčešće je bila riječ o projektima poljskih investitora, i to kada bi zapelo s nekim odlukama. No, znam da investicije zbog kojih sam dolazio u ministarstvo nisu bile štetne. [smijeh]

Jesu li odluke zapinjale na razini studija ili jednostavno zbog sporosti sustava?

Tu se krije jedan od najvažnijih hrvatskih problema, a taj je da vas svi pozitivno dočekaju i nitko ne vidi nikakve prepreke. No, sve i dalje stoji, a nitko ne zna gdje je zapelo. Najčešće to nije namjerno, već jednostavno postoji previše propisa.

 Bili ste veleposlanik u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj gori, Srbiji i Hrvatskoj. Koji su Vaši dojmovi o zaštiti prirode i ptica u tim zemljama?

Situacija je različita. Slovenci su dosta strogi oko zaštite prirode, iako i kod njih postoje prijetnje za okoliš zbog nekih industrijskih projekata. Rekao bih da su Poljska, Hrvatska i Slovenija na sličnim pozicijama vezanim uz zaštitu prirode, tj. imaju slične politike. U Srbiji je situacija nešto lošija. Ljudi koji se tamo bave zaštitom prirode, teško se bore za očuvanje prirodnih područja i u tome ne uspijevaju uvijek. Vidi se da svugdje postoji borba između želje za napretkom i potrebom za očuvanje prirode, a toga će uvijek biti.

Uspoređujući promatranje ptica u Hrvatskoj i Poljskoj, čini li Vam se da je promatranje ptica u Hrvatskoj manje zastupljeno?

U Poljskoj sada ima jako puno ljudi koji promatraju ptice, gotovo kao u Engleskoj, gdje je pokret promatrača ptica najmasovniji. Isto vrijedi i za fotografe. Kada na nekom mjestu vidite sto ljudi s dugim cijevima, znate da je tamo nešto vrlo interesantno. Ipak, takva gužva može biti naporna te ja više volim biti sam na terenu. U Hrvatskoj je promatranje ptica još uvijek manje zastupljeno. Naime, na većini ornitološki atraktivnih mjesta nisam sreo ni jednoga promatrača ptica.

Što bi, prema Vašem mišljenju, više populariziralo promatranje ptica u Hrvatskoj?

Ljudima treba više pokazivati. Jednom sam razgovarao s novinarima koji su tijekom razgovora otkrivali da ptice postoje. U veleposlanstvu nije bilo niti jednog promatrača ptica, ali sam uspio zainteresirati svoje kolege. Sada više primjećuju ptice i znaju prepoznati sve osnovne vrste. Ljudima treba dati do znanja da su ptice oko njih te im pokazati one koje sami ne bi vidjeli. Kada ljudi vide vugu ili rujnicu, pitaju me jesu li to neke egzotične ptice. Nisu, naše su, samo ih je teže vidjeti, a zbilja su lijepe.

Što Vam se čini, u kojoj mjeri Poljaci dolaze k nama radi prirode i živog svijeta?

Budući da Poljaci dolaze tek u srpnju i kolovozu, kada završi najbolja ptičarska sezona, zna se da su to turisti koji su došli zbog toplog mora. Ipak, dosta me poznanika pita što se u Hrvatskoj može vidjeti u toplim mjesecima. Kažem da i tada ima lijepih ptica koje mogu vidjeti na Jadranu, npr. modrokosa. Ljudi će biti zainteresiraniji kada im kažete da se posvuda mogu sresti zanimljive ptice. I mene je iznenadio pronalazak afričke kukavice kod Zadra, za koju sam saznao iz jednog poljskog popisa primatelja. Postoji interes i za živi svijet.

Koji su Vaši dojmovi o turističkoj ponudi kod nas, o turizmu promatranja ptica, živog svijeta i prirode općenito? U kojim je segmentima ponude napredak najpotrebniji?

Ne znam ni za jedno područje osim Kopačkog rita koje živi od turizma promatranja ptica. U turističkoj ponudi mnogih zaštićenih područja ptičji se svijet ističe kao jedna od atrakcija, ali uglavnom ne postoji osoba koja bi vam pričala o pticama tog područja i pokazala ih. Osim toga, negdje će vam i skupo naplatiti fotografiranje ptica. Kako promovirati nešto vrijedno kada cijene nisu promotivne? Stakvim praksama promatranje ptica neće postati masovan pokret.

Jeste li se na terenu susreli s promatračnicama ili sličnom infrastrukturom i što mislite o tome?

Da, ali mislim da ih ima malo. Uspoređujući s Poljskom i tamošnjim močvarnim područjima u koja najčešće idem, ondje je toga više.

Da, ovo je jasna poruka da se nešto mora promijeniti. Gospodine Maciej, hvala Vam lijepa, nadamo se da će te se i dalje vraćati k nama te širiti entuzijazam promatranja ptica kod nas.

---

Ovaj članak objavljen je u 2. broju Pogleda u divljinu, godišnjeg časopisa Udruge Biom. Cijelo izdanje dostupno je za preuzimanje na poveznici.