Oda čvorcima

Čvorci (Sturnus vulgaris) su glasne društvene ptice čije ime naučimo vrlo rano u životu jer su nekako postali simbol jesenske seobe ptica. Najčešće se viđaju u velikim jatima zbog kojih su stekli svoju slavu, no u njima zapravo provode većinu godine jer samo dio njih seli na jug. Jata od više tisuća ptica doista su impresivna, a pojedine ptice u njima doimaju se sitno i crno, no individualne jedinke itekako su fascinantne. Pogledajte samo zimsko ruho ove ptice!

 

 

Razne varijacije ruha

Izdaleka možda djeluju potpuno crno, no izbliza je njihovo ruho sjajno i presijavajuće zeleno-ljubičasto.  U osnovi je njihovo perje građeno od crnih pigmenata povrh kojih leže slojevi keratina koji reflektiraju svjetlost u određenim valnim duljinama stvarajući prelijevajuće boje. No njihov izgled ovisi i o istrošenosti perja. Ujesen kad presvlače ruho, novo perje dolazi s bijelim vrhovima, što stvara istočkani uzorak. Krajem zime perje postaje iznošeno, bijeli se vrhovi izgube, a ptice postaju sjajno crne. S godišnjim dobima mijenjaju i boju kljuna. Zimi im je kljun crn, a u proljeće postaje žut.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

S druge strane, mlade ptice izgledaju potpuno drugačije. Kad izađu iz gnijezda, mladunci su pepeljasto sivi te im postupno raste odraslo perje. Do zime im po tijelu i krilima naraste tamno perje s bijelim vrhovima, dok im glava ostaje sivo obojena do potpune zrelosti.

 

 

Shakespeare i Amerika

Populacija čvoraka u Sjevernoj Americi vrlo je brojna, ali ih tamo nije bilo prije 1890. godine. Iz Engleske ih je donio Eugene Schieffelin, obožavatelj Williama Shakespearea, koji je zajedno s prijateljima iz Američkog aklimatizacijskog društva u SAD želio uvesti sve životinje koje je Shakespeare spominjao u svojim djelima. Dok je većina pokušaja s ostalim vrstama bila neuspješna, s čvorcima to nije bio slučaj. Ptice su se brzo razmnožile i od početnih 100 jedinki do danas njihova je brojka narasla na preko 200 milijuna ptica koje su rasprostranjene po cijelom kontinentu. Osim u Sjevernu Ameriku, ljudi su ga uveli i u druge dijelove svijete te je globalno raširen, a negdje se smatra i invazivnom vrstom.

 

Oponašanje zvukova

Čvorci izvode različite nemelodične pjesme koje su složene od zvižduka, cičanja te kuckavih i čegrtavih zvukova. Dio pjeva čine i zvukovi koje su naučili od drugih vrsta. Dobro oponašaju glasanja ostalih ptica i ukomponiraju ih u svoj repertoar. Mogu čak oponašati i zvukove koje proizvode ljudi ili pak zvonjavu alarma. Pjevom čvorci privlače partnere pa tako ova sposobnost oponašanja ima i evolucijsku prednost jer će ženke birati mužjake s najsloženijim pjesmama.

Život u gužvi

Nakon što završi sezona gniježđenja, čvorci se počinju skupljati u jata koja budu najveća zimi. Skupljanje u velikom broju pruža im sigurnost, pomaže im zadržati toplinu i daje mogućnost razmjene informacija, primjerice o dobroj lokaciji za hranjenje. Kod susreta s predatorom, čvorci će primijeniti taktiku izbjegavanja, a budući da se nalaze u jatu, ono će se kretati kao jedno i neprimjetno mijenjati smjer. Svaka ptica u jatu prati susjedne ptice i oponaša njihove pokrete bez obzira o veličini jata. Kad jedna ptica krene u jednom smjeru, ostale će ju pratiti te će to rezultirati kretnjom nalik “prelijevanju”.

 

Takvi impresivni prizori na nebu nazivaju se “murmuracije”. Iako taj pojam označava vizualni fenomen, riječ “murmuration” u engleskom jeziku odnosi se na zvuk krila ptica u jatu, a doslovni bi se mogla prevesti kao “žamorenje”.

Kljun kao antikliješta

Čvorci su svejedi. Zimi se njihova prehrana temelji na člankonošcima, puževima, ličinkama i gujavicama. Glavni izvor hrane ljeti su im bobičasto voće, sjemenke, žitarice i razni plodovi. Kako bi došli do beskralješnjaka skrivenih u tlu koriste se kljunom. Kljun im je posebno građen tako da je veća snaga potrebna za njegovo otvaranje za razliku od ostalih ptica koje imaju snažnije mišiće za zatvaranje kljuna. Prilagodba je to na pretraživanje tla. Otvaranjem kljuna u tlu, čvorci odguruju zemlju i kamenje, a zatim vade otkrivenu hranu. Velika jata čvoraka u proljeće mogu zgroziti vlasnike travnjaka, ali ustvari im čine uslugu jer jedu štetne kukce i prozračuju tlo.

 

Mogućnost okretanja očiju prema natrag dodatna je prilagodba s kojom mogu nesmetano jesti i pratiti situaciju oko sebe. U svakom trenutku mogu pogledati unatrag bez podizanja glave. Tako su uvijek u pripravnosti i paze na moguće opasnosti oko sebe.

Uređenje interijera

Čvorci su sekundarne dupljašice što znači da ne dube sami svoju duplju, već zauzimaju bilo koju prikladnu šupljinu. Najčešće odabiru stare duplje djetlića, prirodne šupljine u deblu ili udubine u zidu. Duplju će prvi odabrati nespareni mužjak koji će u njoj početi graditi gnijezdo. Od suhe trave i lišća izgradit će temelje koje će ukrasiti cvijećem ili svježim mirisnim biljem kao što je stolisnik, što privlači ženke. Usto, mužjak će se smjestiti na obližnju granu i potruditi se izvesti najbolju pjesmu koju je skladao. Ženka će zatim dovršiti gnijezdo i obložiti ga mekšom travom, mahovinom i perjem. Parovi su monogamni te će ostati zajedno više godina. Vrlo odlučno brane svoje gnijezdo, a mogu čak istjerati i druge vrste iz njihovih gnijezda. Njihova se gnijezda nalaze nedaleko jedno od drugoga u rahlim kolonijama jer oni ne brane veliki teritorij, već samo neposredno područje oko gnijezda. Budući da su u duplji zaštićeni od predatora i mnogih uljeza, uspjeh gniježđenja je preko 70%.