Autori: Josip Ledinšćak, Adrian Tomik, Dora Dvoržak (Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode)
Crvena lunja (Milvus milvus) relativno je česta gnjezdarica središnje i zapadne Europe. U Hrvatskoj se u prošlosti gnijezdila u kontinentalnom dijelu zemlje, dok se u novije vrijeme mogla opaziti samo za vrijeme migracije, te redovito na zimovanju, u istočnoj Slavoniji i Baranji. Posljednje gniježđenje ove vrste zabilježeno je kod Čaglina 1968.g., a u Hrvatskoj se, sve do sada, smatrala izumrlom gnjezdaricom.
Početkom travnja 2018. stručnjaci iz Češke i Austrije, koji rade na međunarodnom projektu praćenja ptica grabljivica putem GPS odašiljača, obavijestili su nas kako se ženka crvene lunje, pod imenom AUKI49, već neko vrijeme zadržava na rubu šume u okolici Đakova, što je izazvalo zanimanje da bi ovakvo ponašanje moglo upućivati na moguće gniježđenje. Nekoliko dana poslije otišli smo na lokaciju provjeriti o čemu se radi i odmah po dolasku opazili i fotografirali crvenu lunju s GPS odašiljačem, našu AUKI49. Nedugo nakon toga pojavila se i druga ptica – mužjak crvene lunje. Za kratkog promatranja ovog para uspjeli smo vidjeti i čuti teritorijalno ponašanje. Osim što su ptice letjele zajedno i ulijetale u potencijalno gnijezdo u krošnji, bili smo presretni jer smo slušali svadbeni pjev crvenih lunja i, nakon točno 50 godina, prisustvovali očitom pokušaju gniježđenja ove vrste kod nas! Međutim, za dokazivanje stvarnog gniježđenja valjalo se još malo strpiti i potražiti gnijezdo, te na kraju pronaći mlade ptiće.
U potragu za gnijezdom uputili smo se tijekom svibnja 2018. Budući da smo putem GPS točaka uočili da se ženka zadržava u radijusu od oko 100m na rubu šume, pretpostavili smo da bi gnijezdo, ako postoji, trebalo biti negdje u sredini, gdje je koncentracija točaka najveća. Bili smo u pravu i vrlo brzo smo pronašli gnijezdo, koje je bilo smješteno na oko 15m visine na stablu hrasta lužnjaka, na samom rubu šume, što je i tipično za lunje. Iz gnijezda je virio rep ženke koja je u njemu sjedila i, pretpostavljamo, inkubirala. Ovo je bio dobar znak za uspješnost gniježđenja, te smo počeli planirati iduće korake u praćenju ovog para.
S pretpostavkom da će gniježđenje biti uspješno, konačni cilj je bio dolazak čeških kolega i prstenovanje mladih ptica. Budući da nismo bili u mogućnosti popeti se na stablo i provjeriti ima li u gnijezdu mladih ptica, na temelju iskustva odabrano je najpogodnije vrijeme za prstenovanje. Na lokaciju smo se okupili 7. lipnja 2018, rano ujutro, s trojicom čeških kolega, predstavnicima Zavoda za ornitologiju i stručnjakom za penjanje. Nažalost, upravo smo u tom trenutku primili svježu vijest da se naša lunja nalazi oko 100 km sjeverno, negdje u Mađarskoj, što nije izgledalo obećavajuće. Penjanjem na stablo pronašli smo u gnijezdu jedno probušeno (vjerojatno i neoplođeno) jaje, što je najvjerojatnije posljedica predacije.
Iako je bilo neuspješno, gniježđenje crvene lunje je, nakon točno 50 godina, nedvojbeno dokazano. Budući da su crvene lunje prilično vjerne svom gnijezdu, postoji mogućnost da će ovaj par, ukoliko preživi, pokušati ponovno gnijezditi na istoj lokaciji, ili čak u istom gnijezdu. U trenutku pisanja ovog članka, naša AUKI49 nalazi se u Italiji, gdje će vjerojatno prezimiti kao i prošle godine. Nadamo se da će se scenarij od prošle godine ponoviti, te da će ova jedinka na proljeće ponovno zastati u Hrvatskoj, i da će ovaj puta gniježđenje biti uspješno.
Pomoću GPS odašiljača uvjerili smo se da se crvena lunja u Hrvatskoj pojavljuje češće nego smo to mislili. Posljednjih godina redovito je bilježena na migraciji i na zimovanju, te sada i na gniježđenju. Budući da u istočnoj Hrvatskoj postoje odgovarajuća staništa, lako je moguće da ovo nije jedini par koji je gnijezdio, ili će gnijezditi, kod nas, stoga bi u budućnosti na crvene lunje valjalo obratiti više pozornosti, pogotovo tijekom sezone gniježđenja.
Želimo se zahvaliti za suradnju i pomoć pri istraživanju sljedećim osobama: Ivan Literak, David Horal, Péter Spakovszky, Rainer Raab, Jelena Kralj, Miloš Martinović i Tomica Rubinić.
Ovaj članak objavljen je u 3. broju Pogleda u divljinu, godišnjeg časopisa Udruge Biom.
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.