Ptice i dalekovodi – dio drugi

Napisao: Mate Zec

Poznato je, dobro dokumentirano u literaturi i u određenoj mjeri neizbježno da na stupovima srednjenaponske mreže za distribuciju električne energije povremeno od strujnog udara stradavaju ptice koje ih koriste za odmor, promatranje terena ili gniježđenje.

Taj su problem i potrebu da ga se riješi prepoznali BIOM i HEP-ODS, operator distribucijskog sustava električne energije u RH. Prošle je godine započet projekt identifikacije prioritetnih područja vezanih za stradavanje ptica unutar ekološke mreže Natura 2000, radi primjene mjera ublažavanja ovoga problema. Budući da se, pojedinačno gledajući stupove, radi o relativno rijetkoj pojavi, da posmrtne ostatke često uklone strvinari i pa istraživač i ne primijeti pticu, potreban je velik istraživački napor da se nasumičnim pretragama nedvojbeno utvrde problematične lokacije. Stoga su prvi koraci u našem istraživanju bili prioritizacija terenskih istraživanja prema poznatim podacima o prisutnosti ugroženih ptica i rizičnim elementima mreže. Na temelju tih podataka izrađena je karta osjetljivosti u kojoj su lokacije rangirane prema prioritetu zaštite.

Nakon što je izrađena karta osjetljivosti, uputili smo se, s određenom  strepnjom, u terensku provjeru kritičnih mikrolokacija na Cresu, Rabu, Krku, okolici Senja te delti Neretve. Strahovali smo da će nalaza biti i da ih neće biti, ali na našu sreću i na našu žalost, na velikom broju posjećenih lokaliteta, točnije ispod 75 od 510 pretraženih stupova, pronašli smo posmrtne ostatke ptica. U blizini srednjenaponskih stupova u pravilu znači da je smrt nastupila kao posljedica elektrokucije. Pronalazak uginulog supa neveseli je trenutak i bez krivnje koju istraživaču nameće neminovna ambivalentnost prema vlastitom radnom zadatku. Može se još mjesecima od trenutka smrti naslutiti da se radilo o impresivnoj ptici, sad svedenoj na ortogonalnu projekciju kostiju i perja na vrelome kršu. Ako je ptica bila te nesreće da ne padne na tlo sudbina joj je možda još gora. Ostane obješena kao morbidni podsjetnik na cijenu ljudskoga napretka.

Na obostranu sreću ptica i nas, HEP-ODS je pokazao da ima sluha za problematiku ali i kapacitet za brzu provedbu mjera zaštite, te je za najkritičnije stupove na otoku Cresu već krenuo postupak nabave materijala za zaštitu stupova. Ovisno o konstrukciji stupa, to mogu biti zaštitne izolacijske kape i cijevi koje se postavljaju na izložene vodljive dijelove stupa, šiljci koji onemogućavaju ptici slijetanje na poprečne dijelove konzole, ili izdignute, izolirane poprečne prečke koje iznad vodljivih elemenata pružaju ptici sigurno mjesto za slijetanje. Osim toga, kritična će se  mjesta kontinuirano pratiti kako bismo bili sigurni u djelotvornost provedenih mjera, a za problematične se dijelove dugoročno se razmatra najučinkovitije i najskuplje rješenje – kabliranje, tj. trajno zakapanje svih elemenata mreže. Vrijeme će pokazati je li moguće sačuvati populacije divljih ptica i osigurati dugoročan razvoj ljudske infrastrukture i kontinuirani monitoring. Čini se da zasad imamo razloga za optimizam.

Ovaj članak objavljen je u 2. broju Pogleda u divljinu, godišnjeg časopisa Udruge Biom. Cijelo izdanje dostupno je za preuzimanje na poveznici.