Surovi uvjeti za surog orla

Napisao: Sven Kapelj

Suri orao svakako je jedna od najpoznatijih i najvažnijih ptica u ljudskoj kulturi. Njegova impozantna građa i veličanstveni let izazivaju pažnju i divljenje, kako laika tako i profesionalnih biologa-ornitologa.

Od samih početaka rada Udruge BIOM, suri orao bio je jedna od ciljnih vrsta naših istraživanja. Tijekom deset godina terenskog rada, prikupljani su podaci o pojedinim parovima – njihovim teritorijima, pozicijama gnijezda, uspješnosti gniježđenja te prijetnjama s kojima se suočavaju.

Ove smo godine u suradnji s Hrvatskom agencijom za okoliš i prirodu, napravili još jedan iskorak u istraživanju ove ugrožene vrste. Postavili smo na orla satelitski uređaj za praćenje, kako bismo dobili detaljnije podatke o njihovu kretanju i odgovore na ključna pitanja o ekologiji ove vrste.

Mladi mužjak Maleni, orao kojega smo označili, ujedno i prvi u Hrvatskoj, bio je smješten u oporavilištu udruge Sokolarski centar u Dubravi kod Šibenika. Maleni se tamo našao nakon što je ustrijeljen u krivolovu na području Drniša, počekom listopada 2016. godine. Malenomu smo postavili odašiljač te ga nakon perioda aklimatizacije od dva tjedna pustili na području Nacionalnog parka Krka. Nadali samo se da će se zadržati na području Parka jer je to povijesni teritorij surog orla. Iako napušten, ispunjava sve uvjete za njegov život – od litica za gniježđenje, do otvorenih područja za lov. Međutim, kako je priroda često puna iznenađenja, i nas je Maleni iznenadio svojim izborom teritorija. Nakon dva tjedna lutanja u kojemu je preletio preko 1500 km, skrasio se uz Karinsko more između naselja Gornje Biljane i Korlat. Ovo područje obraslo makijom i obradivim površinama, bez izraženih litica ili planinskih masiva u blizini, naoko se ne čini kao idealan teritorij surog orla. Međutim, Maleni je odabrao baš to mjesto. Uz povremene kratke izlete prema kanjonu Krupe, većinu vremena provodio je ondje. Preko 95% zabilježenih pozicija u čitavom periodu promatranja nalazilo se u poligonu površine oko 115 kvadratnih kilometara. Budući da na tom području nema pogodnih mjesta za pravljenje gnijezda, zaključili smo kako se radi o privremenom teritoriju kojeg će napustiti u trenutku kada postane spreman formirati par i započeti s gniježđenjem.

Nažalost, na rubnome dijelu njegovog „mladenačkog“ teritorija nalazi se i vjetroelektrana Bruška, koju je povremeno obilazio. Orao se prestao kretati 7. srpnja 2017. u blizini vjetroelektrane te smo se zaputili u potragu za njim. Došavši na teren, vidjeli smo da su se ostvarili naši strahovi. Ustanovili smo da je Maleni stradao, vjerojatno u sudaru s jednim od vjetroagregata.

Svjesni smo brojnih prijetnji s kojima se suri orlovi suočavaju. Primjer Malenog, koji je za dlaku izbjegao smrt od krivolova a na kraju stradao od vjetroelektrane, pokazao nam je koliko su zapravo te prijetnje prisutne i stvarne. Također, svjesni smo da smo tek zagrebali površinu u istraživanju i zaštiti surog orla u Hrvatskoj. Još je mnogo posla pred nama želimo li očuvati našu populaciju, koja broji svega 25 do 30 gnjezdećih parova.

Maleni nije jedini orao kojeg smo pratili ove godine. Mladi orao zmijar Paško, označen je ovog ljeta u sklopu monitoringa ptica u Parku prirode Telašćica. Paškova priča, za razliku od Malenog, ima sretan kraj s obzirom na to da je savladao sve nedaće na svom prvom seobenom putu i sada boravi u sunčanom Sudanu. Njegovo kretanje tijekom seobe i zimovanja možete pratiti na pasko.biom.hr.

Ovaj članak objavljen je u 2. broju Pogleda u divljinu, godišnjeg časopisa Udruge Biom. Cijelo izdanje dostupno je za preuzimanje na poveznici.