Volontiranje u oporavilištu za supove na Cresu

Napisala: Isidora Marković

Isidora je provela 5 mjeseci u Biomu u sklopu projekta Nature Connection financiranog u sklopu programa Europske Volonterske Službe. Pročitajte kakvo je iskustvo imala u u Centru za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli.

Nakon već skoro dva mjeseca volontiranja u Biomu, ornitoloških kampova na Učki i Vranskom jezeru, krajem studenog otputovala sam na otok Cres u Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli kako bih prije svega proširila znanja i upoznala se sa životom i razlozima ugroženosti ove vrste ali i kako bih svojim volonterskim radom doprinijela radu Centra. Iako sam se veselila otkrivanju još jednog novog mjesta i radu s divljim vrstama, nisam ni slutila koliko se uzbuđenja može doživjeti u malom zabačenom mjestu na otoku usred zime.

U Belom sam provela deset dana. Već drugi dan mog boravka u Centru, stigla je dojava o povrijeđenom supu što nije tako čest slučaj u tom periodu godine. Naime, najviše akcija spašavanja događa se tokom ljetnih mjeseci kada mlade ptice prilikom svojih prvih letova i neuspješnog napuštanja roditeljskog gnijezda padaju u more.

Odmah smo krenuli u akciju spašavanja prema kampu u mjestu Osor iz kog smo dobili dojavu. Nakon nekoliko bezuspešnih pokušaja hvatanja ptice, malo trčanja i jurnjave autom a zahvaljujući iskusnom rehabilitatoru zaposlenom u Centru sup je zbrinut i smešten u kavez. Ubrzo je postalo jasno da je ptica u opće lošem stanju sa ozbiljnom povredom noge pa je bilo neophodno transportirati je do odgovarajuće veterinarske ambulante u Rijeci, kako bi bio odrađen osnovni pregled i napravljen rendgenski snimak. Rezultati su pokazali da nema preloma te je sljedio povratak u oporavilište. Nakon prepisane terapije, svakodnevno smo obavljali niz aktivnosti od vađenja krvi supu, davanja infuzije tri puta dnevno do brojnih pokušaja intubiranja i prisilnog hranjenja iznemogle ptice.

Također, sudjelovala sam u redovnom bandažiranju noge povrijeđenom supu Osorščici kao i u procesu čišćenja od parazita.

Na obližnjoj plaži u mjestu Beli, svakog jutra sam odrađivala monitoring gnijezda bjeloglavih supova na litici Kruna. Uz pomoć dalekozora i durbina promatrala sam supove u njihovoj svakodnevnici, prateći ponašanje i aktivnosti ovih ptica oko gnijezda i na okolnim liticama.

Posjetila sam i južni ornitološki rezervat Pod Okladi gdje sam imala priliku uživati u pogledu na veličanstven let supova sa samo dva metra udaljenosti što predstavlja zaista poseban doživljaj.

Jednog dana smo primili dojavu o mrtvom supu na dalekovodu te smo izašli na teren i utvrdili da se zaista radi o elektrokuciji na srednjenaponskim stupovima, što predstavlja veliku prijetnju pticama prije svega na Cresu ali i u drugim krajevima Hrvatske. Naime supovi, kao i veće ptice grabljivice često koriste stupove dalekovoda kao osmatračnice u potrazi za hranom ili odmorišta usled ograničenog broja prirodnih mjesta za odmaranje kao što su visoka stabla. Nisu svi tipovi električnih stupova jednako opasni za ptice, ali neke su konstrukcije izrazito pogodne da ptice zbog velikog raspona krila dotaknu neizolirane dijelove žice zatvarajući strujni krug te na taj način stradavaju od strujnog udara. Dodatna prijetnja se javlja usled kolonijalnog načina života i prehrane u skupinama što može dovesti do višestrukih elektrokucija na električnim strukturama blizu strvine na kojoj se hrane.

Imala sam priliku sudjelovati i u monitoringu gnijezda supova na otoku Plavniku koja se mogu promatrati isključivo sa broda. Upravo kolonija supova koja naseljava ove litice trpi najveći pritisak i uznemiravanja od strane turističkih brodova tokom ljetnih mjeseci te se nastoji raditi na suradnji sa lokalnim brodarima kako bi se smanjio štetan utjecaj. Otok Plavnik je, pored Cresa, Krka i Prvića, još jedan iz grupe kvarnerskih otoka koje naseljavaju bjeloglavi supovi pa se stoga ova populacija supova naziva kvarnerska. Za kvarnersku populaciju je karakteristično da se supovi gnijezde na strmim liticama neposredno iznad mora, za razliku od drugih populacija gdje su supovi zastupljeni u višim planinskim područjima.  

U samo 10 dana imala sam prilike doživjeti iz prve ruke neke od prijetnji s kojima se ove veličanstvene životinje moraju izboriti kako bi opstale. Bjeloglavi sup nema prirodnog neprijatelja izuzev čoveka. Danas glavni uzroci smrti i opadanja brojnosti populacija nastaju pod direktnim ili indirektnim utjecajem čoveka. Osim toga, jedan od glavnih razloga smanjenja brojnosti populacije bjeloglavih supova je odumiranje tradicionalnog stočarstva čime se smanjuje količina raspoložive hrane pa samim tim i površina staništa. Također, značajan faktor ugrožavanja za supove predstavlja trovanje. Uglavnom je riječ o nenamjernom odnosno sekundarnom trovanju usled prehrane otrovanim životinjama kao što su zvijeri, psi lutalice i štakori.

 

Bjeloglavi sup je jedina preostala vrsta lešinara u Hrvatskoj i ima značajnu ulogu u ekosustavu jer upravo zbog prehrane lešinama sprečavaju potencijalno širenje zaraza u prirodi. Ciljna vrsta su očuvanja Natura 2000 područja kojima pripadaju svi kvarnerski otoci. Također, na Cresu se nalaze i dva ornitološka rezervata.

Ovom prilikom želim da se zahvalim Centru za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli kao i Javnoj ustanovi Priroda na ukazanoj mogućnosti da steknem mnoga saznanja i iskustva o samom životu i načinu funkcioniranja populacija ovih predivnih lešinara ali i da se upoznam s bogatom bioraznolikošću otoka Cresa. Naravno, zahvaljujem se i mojoj udruzi Biom koja mi omogućava sva edukativna a istovremeno prelijepa putovanja i programu Erasmus koji je financirao ovu razmjenu.